SVE JE VEĆ REČENO
Sinoć je održan veliki finale Klasika između dva azijska tima. Tim SAD je blistao odsutnošću. Multinacionalne kompanije koje eksploatišu sport nisu ništa izgubile, a mnogo su dobile. Američki narod se žali.
Sve je bilo prognozirano. Japanci su isprašili protivnika, uprkos tome što Macuzaka nije imao baš najbolji dan. Pri prvom bacanju su dali pun krug preko centra. Naviknuti da ovaj sport vide na tradicionalan način, iz vremena Bejba Ruta, sanjali su, u tom trenutku o poplavi jenkijevskih jakih udaraca.
Bilo je još gore kada je Macuzaka dao jednu bazu za lopte, a crni igrač, Džimi Rolngs iz američke ekipe udario fly između druge i centra koji je bio savršeno dostižan i pao u polje zbog opstrukcije, ni manje ni više nego Hirojukija Nakajime, izuzetnog japanskog šort stopera. U toj igri se japanskoj ekipi događalo isto ono što i američkoj prethodnog dana, prednost američkog tima je bila jedna trka na početku prve izmene.
Japanski menadžer je bio ljubazan prema svom bacaču otvaraču koji je bio najavljen na sva zvona, nije hteo da ga dotakne ni laticom cveta. Razgovara je sa njim, potapšao ga po ramenu i ostavio ga.
Japan je bio poslednji i ostalo je još 27 auta; njihov čuveni bacač je dao ekstra i završio ulaz.
Odmah je otpočeo japanski napor da smanje tu prednost i za kratko vreme su već imali 4 trke više od SAD.
Macuzaka nije tog popodneva bio neodbranjivi bacač. Igrao je samo još nekoliko ulaza i menadžer ga je bez oklevanja zamenio kada je primetio i najmanji rizik. Raspolagao je rezervama da dobije taj susret i raspolagao svim potrebnom za finalni meč Klasika sledećeg dana.
Svaki put kada je tim SAD smanjivao trku iz japanske prednosti, menadžer Japana je brzo tražio i dobijao one potrebne da ponovo uspostavi odnos od 4 u svoju korist.
Ićiro Suzuki, prvi japanski udarač, pogrešio je 4 puta tog dana, ali kada je stvarno trebalo, kao i uvek, ispalio je jedan udarac za 2 baze i prednost je povećana na 5, čime je završen meč u devetoj izmeni.
Sledećeg dana, 23. marta u 6.30 po podne, pri punom dnevnom svetlu u San Dijegu, u 9:30 po kubanskom vremenu, došlo je do finalnog susreta između Japana i Koreje. Koreja je bila poslednja u igri i nije mogla da odoli iskušenju da iskoristi bacača koji je na Klasiku dva puta pobedio japansku ekipu, u igrama sa 1 ili 2 trke, vrlo brzog, koji baca u luku i slabo biva izbačen, koga su dosta proučavali japanski stručnjaci i udarači.
Ovaj put, pri prvom bacanju, postigli su pun krug preko centra, istovetno jenkijevskom jakom udarcu iz prethodnog dana. Najgori početak za drugu azijsku bejzbol silu. Uprkos tome, kao dokaz kvaliteta oba tima, došlo je do jednog od najogorčenijih susreta profesionalnih bejzbol igrača koji je mogao da se zamisli. Japanski menadžer nije pogrešio u izboru bacača.
Japanski otvarač, Hisaši Ivakuma je bacao u 7 i dve trećine izmena, više njih sa manje od 10 bacanja po izmeni.
U izmeni 4 je još uvek bilo 1:0 za Japan.
U 5. je Koreja izjednačila sa punim krugom.
U 7. je Japan postigao 3 uzastopna hita i odmakao sa 2:1.
U 8. Japan podstiče drugu trku i dovodi igru do 3:1. U finalnom delu iste izmene Koreja beleži jednu trku i postiže 3:2.
U 9. izmeni dolazi do 2 baze po uzastopnim loptama od strane najboljeg zatvarača Japana, Ju Darviša, a kada je nedostajalo sama 2 strajka da bi se odnela pobeda, jedan koreanski hit dovodi do nerešenog rezultata.
U 10, Japan preduzima 2 trke koje odlučuju pobedu sa 5:3.
Predvođeni, bez sumnje najboljim svetskim udaračem, Ićirom Suzukijem, Japanci su postigli 18 hitova.
Tako se ukratko opisuje odvijanje susreta, ali je u njemu bilo mnogo složenih situacija, spektakularnih napada i odbrana, izbacivanja sa velikim posledicama u igri, što je držali napetost i emocije tokom svih 10 izmena, koliko je trajao susret.
Nisam sportski hroničar. Pišem o političkim temama od kojih se nikada neću odvojiti; zbog toga poklanjam pažnju sportu; zbog toga juče nije izašlo nikakvo razmišljanje u vezi veoma važnog skupa koji se tog dana održan.
Sve je rečeno i predviđeno pre više dana. Moji prijatelji, izveštači zapadnih novinskih agencija nisu imali materijala da bi sa više ili manje preterivanja istakli ono što su po njihovom viđenju teškoće vezane za socijalizam.
Fidel Kastro Ruz
24.mart 2009