JOŠ JEDNOM TRULA OAD

 

Nemačka novinska agencija DPA je juče prenela da je Međuamerička komisija za ljudska oprava (MKLJP)  Organizacije američkih država (OAD) usvojila izveštaj, naznačavajući  da  je Kubu «nastavila da krši» osnovna prava zadržavajući «ograničenja» političkih i građanskih prava stanovništva, istovremeno sa tim što je i dalje «jedina» zemlja iz regiona gde nema nikakve slobode izražavanja.

Zar u toj truloj instituciji postoji neka MKLJP? Da, postoji, odgovaram sam sebi.  A koja je njena misija? Ocenjivanje stanja ljudskih prava u zemljama članicama OAD. Da li je SAD članica te institucije? Da, jedna od njenih najuvaženijih članica.  Da li je nekad osudila vladu SAD? Ne, nikad. Čak ni genocidne zločine koje je počinio Buš, koji su koštali života milione ljudi? Ne, nikad! Kako da počini tu nepravdu.  Čak ni torture u bazi Gvantanamo? Koliko mi znamo, ni jednom rečju.

Nabavili smo preko Interneta kopiju sporazuma protiv Kube. Pravo đubre.  Bavi se kontrarevolucionarnim tračevima. Dugačak je, u stilu Stejt departmenta, političke paradigme i šefa OADa. Koliko je Roa bio u pravu kada ju je nazvao jenkijevskim Ministarstvom kolonija!

Trebalo bi pitati tu besramnu instituciju, ako smo mi bili izbačeni iz OADa zbog proklamovanja naših ubeđenja i nismo član te institucije, kakvo pravo ima da nam sudi? Da li bi OAD to isto učinila sa Narodnom Republikom Kinom, Vijetnamom i drugim zemljama koje su kao Kuba proklamovale svoju privrženost marksističko-lenjinističkim principima?

OAD treba da zna da odavno  nismo deo te crkve, niti delimo njen katehizam. Polazimo od različitih stavova. Ako govorimo o slobodi izražavanja, treba da ih podsetimo da se u našoj zemlji ne priznaje privatno vlasništvo nad sredstvima za komunikaciju.  Uvek su njihovi vlasnici bili ti koji su određivali šta će se pisati i ko će pisati, šta će se preneti ili ne, šta će se pokazati ili ne.  Nepismeni i polupismeni to ne mogu da rade, a tokom stotina godina,  dok je vladao kolonijalizam i razvijao se kapitalistički sistem, od kad je izmišljena štamparija,  četiri petine stanovništava nije znalo da čita i piše, niti je postojalo besplatno i javni školovanje.

Moderna sredstva za komunikaciju su sve promenila, Danas se samo putem ogromnih investicija može raspolagati centrima koji prenose vesti po celoj planeti i samo oni koji njima upravljaju odlučuju o tome šta se prenosi i kako se prenosi, šta se objavljuje i kako se objavljuje.

Očigledni su napori koje ulaže Pentagon da bi monopolizovao informacije i mreže Interneta.  Našoj sopstvenoj zemlji je blokiran pristup tim izvorima.  Bilo bi bolje da MKLJP podnese račun svetu o sredstvima koja troši njena birokratija na gluposti, umesto da analizira  te činjenice i obavesti zemlje Latinske Amerike o  najtežim opasnostima koje prete slobodi izražavanja svih naroda planete.

Da bi se  dovela u pitanje uloga Kube na tom terenu, moralo bi da se počne sa priznavanjem, bez okolišenja, da je ona bila nacija koja je najviše uradila za obrazovanje, nauku i kulturu, među svim narodima planete, a njen primer danas prate druge revolucionarne i progresivne vlade. Ako ima bilo kakvu sumnju, može da pita Ujedinjene Nacije.

U ovoj hemisferi siromašni nikada nisu imali slobodu izražavanja, jer  nikada nisu dobili kvalitetno obrazovanje, a znanja su bla rezervisana jedino za privilegovanu elitu i buržoaziju.  Neka sada ne krive Venecuelu, koja je toliko učinila za obrazovanje posle Bolivarske revolucije, niti Republiku Haiti, oslabljenu siromaštvom, bolestima i prirodnim katastrofama,  kao da su to idealni uslovi za slobodu izražavanja koju proklamuje OAD.  Neka učine to što radi Kuba: prvo da pomognu da se masovno obrazuje kvalitetno zdravstveno osoblje, pošalju revolucionarne lekare u najudaljenije delove zemlje,  koji pre svega doprinose očuvanju života, neka im prenesu programe i obrazovna iskustva;  neka traže da svetske finansijske institucije razvijenog i bogatog sveta pošalju sredstva za izgradnju škola, obrazovanje učitelja, proizvodnju lekova, razvoj njihove poljoprivrede i industrije, a posle neka govore o pravima čoveka.

 

Fidel Kastro Ruz

8. maj 2009 g.