GESTOVI KOJI IMPRESIONIRAJU

 

Priznajem da sam mnogo puta razmišljao o dramatičnoj istoriji Džona F. Kenedija. Pripalo mi je da upoznam doba u kome je on bio najveći i najopasniji protivnik revolucije.  To je bilo nešto na šta nije računao.  Sam sebe je video kao predstavnika jedne nove generacije Amerikanaca koja se suočila sa starom i prljavom politikom ljudi tipa Niksona i porazio ga je rasipajući politički talenat.

Preporučivala ga je njegova istorija borca na Pacifiku i njegovo žustro pero.

Njegovi prethodnici su ga uvukli u avanturu na Hironu zbog prevelikog poverenja, jer nije sumnjao u njihovo iskustvo i profesionalnu sposobnost. Njena propast je bila gorka i neočekivana, tek tri meseca posle stupanja na dužnost. Iako je bio na ivici direktnog napada na ostrvo moćnim i usavršenim oružjem svoje zemlje, tom prilikom nije učinio ono što bi učinio Nikson;  nije upotrebio lovce-bombardere i iskrcao marince.  Reke krvi bi potekle našom otadžbinom gde su stotine hiljada boraca bile spremne da poginu.  Uzdržao se i izgovorio jednu lapidarnu rečenicu koju nije lako zaboraviti: «Pobeda ima mnogo očeva, poraz je siroče.»

Njegov život se dramatično nastavio, kao senka koja ga je pratila sve vreme. Više je mogao ranjeni ponos i opet je bio uvučen u ideju da nas napadne. To je donelo Oktobarsku krizu i najveći rizike jednog termo-nuklearnog rata koje je svet do danas upoznao.  Isplivao je iz tog iskustva kao autoritet zavaljujući greškama svog glavnog protivnika. Želeo je da ozbiljno razgovara sa Kubom i tako je odlučio. Poslao je Dina Danijela da razgovara sa mnom i vrati se u Vašington. On je izvršavao svoju misiju u trenutku kada je stigla vest o ubistvu Predsednika Kenedija. Njegova smrt i čudan način na koji je programirana i sprovedena bila je zaista tužna.

Kasnije sam upoznao bliske rođake koji su posetili Kubu.  Nikada nisam komentarisao neprijatne oštrine njegove politike protiv naše zemlje, niti sam pravio ikakve aluzije na pokušaje da me liši života.  Upoznao sam njegovog sopstvenog sina, već odraslog, koji je bio jako mali kada je njegov otac bio predsednik SAD.  Družili smo se kao prijatelji.   I on je poginuo u jednoj tužnoj i tragičnoj nesreći. Njegov  rođeni brat Robert je takođe bio ubijen, umnožavajući dramatiku koja je pratila tu porodicu.

Posle toliko godina, stigla je vest o jednom gestu koji impresionira.

Ovih dana, kada se u visokim krugovima zemalja kontinenta toliko govorilo o dugoj i nepravednoj blokadi Kube, pročitao sam u «La Hornadi», iz Meksika, jednu vest: «krajem 1963 g., tadašnji javni tužilac, Robert F. Kenedi, je zatražio da se ukine zabrana putovanja na Kubu, a danas je njegova kćerka, Ketlin Kenedi Tauzend, izjavila da bi predsednik Barak Obama trebao da to uzme u obzir i podrži zakonske inicijative radi dozvole svim Amerikancima slobodnog tranzita do ostrva.

«U zvaničnim dokumentima sa kojih je Centar za istraživanja National Security Archive skinuuo zabranu,  zabeleženo je da je 12. decembra 1963 g.,  manje od mesec dana posle ubistva Džona F. Kenedija, generalni tužilac, Robert F. Kenedi poslao saopštenje Državnom sekretaru, Dinu Rasku, tražeći da se povuku propisi koji zabranjuju putovanja Amerikanaca na Kubu...

«Robert Kenedi je obrazložio da zabrana krši američke slobode. Prema dokumentu, tvrdio je da su sadašnje restrikcije putovanja neutemeljene u tradicionalnim američkim slobodama.

«...Taj stav nije  stekao argumente u vladi Lindona B. Džonsona i Stejt Department je izneo mišljenje da bi ukidanje restrikcija bilo primljeno kao  omekšavanje politike prema Kubi i da one čine deo zajedničkih napora SAD i drugih američkih republika za izolaciju Kube.

«U članku  mišljenju Ketlin Kenedi, objavljenom danas u «Vašington Postu», Robertova kćerka iznosi svoju želju da vlada Baraka Obame usvoji stav njenog oca i da to bude stav koji će promovisati generalni tužilac, Erik H. Holder, Jr.,  dok vlada Obame razmatra svoj sledeći korak prema Kubi, koji treba da odmakne dalje od dozvole da samo Kubano-amerikanci mogu da putuju na ostrvo i obuhvati prava svih Amerikanaca, od kojih većina nema slobodu da ide.

«Ketlin Kenedi piše da,  kako je Obama naučio na samitu od prošlog vikenda, latinoamerički lideri su usvojili koordiniranu poruku o Kubi:  ovo je trenutak da se normalizuju odnosi sa Havanom... Produžavajući pokušaj izolacije Kube, Vašington je samo uspeo da se samoizoluje,  rekli su u osnovi Obami.

«Tako se nećaka Predsednika koji je pokušao da napadne i sruši kubansku revolucionarnu vladu i nametne blokadu, sada priključuje sve većem horu za izmenu te politike uspostavljene pre više od pola veka.»

 

Dostojan članak Ketlin Kenedi!

 

Fidel Kastro Ruz

24. april 2009 g.