DRUGI VELIKI PROBLEM DANAŠNJEG SVETA

 

Finansijska kriza nije jedini problem, ima jedan još gori jer nije povezan sa načinom proizvodnje i raspodele, već sa samim  postojanjem.  Mislim na klimatske promene. Oba su prisutna i o njima će se istovremeno razgovarati.

Sledeće nedelje, 5. aprila, će se u Bonu nastaviti razgovori iz OUN o klimatskim promenama. Oko 190 zemalja pokušava da postigne sporazum o smanjenju gasova sa efektom staklene bašte za posle 2012 g, kada ističe Protokol iz Kjota.

SAD nikada nisu ratifikovale protokol. Novi predsednik koji je nasledio problem od Buša, najavio je u subotu stvaranje jednog foruma «o energiji i klimi», koji će u Vašingtonu, 27. i 28. aprila, okupiti 17 značajnih svetskih ekonomija, među kojima i Brazil, Meksiko, Kinu i Evropsku Uniju.

Sastanak u Bonu će trajati 11 dana, a delegaciju SAD će predvoditi Tod Štern,  koji je planirao da pročita jedno saopštenje.

Iv de Boer, najodgovorniji za klimu u OUN je rekao: «očekujem da Štern  odredi glavne linije koje će voditi SAD.»

Postoje velike  kontradikcije o doprinosu koji treba da daju privrede.

Diskutovaće se o granicama ugljen dioksida, gasa koji preti da ukine uslove za život planete, koji treba da izbacuju u atmosferu različite zemlje sveta.

Postoje snažna neslaganja između industrijalizovanih zemalja i onih u razvoju, kao što su Kina, Indija i Brazil; one iznose da žele da prvo vide kako će se bogate zemlje obavezati da smanje emisiju ugljen dioksida.

U međuvremenu, ogromne količine vode koje se sakupljaju u planinama od leda iz oblasti Antarktika, ubrzano se tope,  što se vidi golim okom, kao posledica zlokobnog gasa koji se do danas ispušta, a koji će se i dalje ispuštati bezbroj godina. «Naučnici preteruju», uzvikuju skeptici i na tako slabašnim nadama, nastavljaju da sanjaju.

I dalje stižu vesti o svetskoj ekonomskoj krizi preko novinskih agencija, uključujući Ksinhuu i TASS. Iz njih se zaključuje da će, po mišljenju Azijske banke za razvoj, privreda Kine u 2009 g. porasti samo 7%.   Izgleda kao ironija ako se uzme u obzir da će se, u skladu sa analizama Svetske banke, ona razvijenih zemalja koje čine OECD smanjiti za 3%; u evro zoni 2,7%, u SAD 2,4%, a u svetskoj privredi za 6,1%.

Predsednik Rusije, Dmitrij Medvedev, u čanku objavljenom, u «Vašington Postu» predlaže da Rusija i SAD zajednički rade na izradi mera za borbu protiv finansijske krize i ispitaju potrebu stvaranja svetske rezervne valute.

Predsednik Kine, Hu Žintao,  je tražio da se ojača  koordinacija između različitih nacija oko ekonomskih politika i učine zajednički napori protiv trgovinskog i investicionog protekcionizma, da bi se pomoglo opravku svetske privrede. «Međunarodni finansijski sistem treba da integralno, uravnoteženo, postepeno i efikasno preduzme potrebne reforme da bi izbegao svetsku krizu u budućnosti», dodao je.

Džordž Šoroš, čuveni američki magnat, mađarskog porekla, je izjavio: «Kina će izaći iz recesije brže od ostatka sveta». Ukazao je da «Kina ima sistem koji je primereniji za  ove vanredne uslove.»

Slična pohvalna  mišljenja se primećuju  među juče objavljenim vestima:

«Izazivajući ekonomske teškoće u zemlji i u inostranstvu, kinesko berzansko tržište je zaključilo prvi kvartal ove godine sa  porastom od 30 %, što ga postavlja daleko iznad na važnoj Berzi sa najboljom pozicijom u ostatku godine», prenosi Rojters, sakupivši mišljenja analitičara.

Dok Kina sa svoje strane izjavljuje da je potrebno da se stvori nova međunarodna rezervna valuta, Predsednik Svetske banke, Robert Zelik, izjavljuje da će «dolar i dalje biti glavna rezervna valuta... Sistem zasnovan na dolaru i snazi dolara će sada biti ključni nas izvuku iz ovog bunara... Biće potrebno više od jednog samita Grupe 20 najindustrijalizovanijih zemalja i onih u razvoju da bi se uspostavila jedna nova rezervna valuta.»

Svetska banka se slaže da se privreda sveta suočava sa jednom opasnom godinom i da je moguće da još više potone u recesiju. Dopustio je da će Kina rasti, ali u sporijem ritmu.

Po mišljenju Banke,  najrazvijenije zemlje se nalaze u još goroj situaciji jer će pretrpeti jasno stezanje. Verovatno je da se potreba stranog finansiranja zemalja u razvoju, poveća na 1,3  biliona dolara u 2009 g., tvrdi.  Sa smanjenjem protoka kapitala to bi stvorilo jednu pukotinu koja bi oscilirala između 270 i 700 milijardi dolara.

Po njegovom mišljenju, zbog toga niko neće pobeći od posledica globalne ekonomske krize, naročito najsiromašniji, gde će kod mnogih, uništiti godine napretka. Svet u razvoju je u opasnosti da plati težak doprinos za krizu koja je nastala u državama sa severa.

Direktor Trgovinske organizacije, Paskal Lami,  urgira kod G-20 da se odupru protekcionizmu i izbegnu akcije «niskog intenziteta», namenjene zaštiti njihovih industrija od eventualnog kolapsa.

Sa svoje strane OECD koja je prethodno pomenuta zbog svojih stavova u vezi  smanjenja IBPa, obuhvatajući nezaposlenost ukazuje da će snažno porasti i premašiti 10%, «skoro će se udvostručiti» u odnosu na nivo iz 2007 g., u zemljama G-7: SAD, Japanu, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji i Kanadi.

Predsednik Evrogrupe, Žan Klod Žinker, je zatražio «hrabrost» od evropskih članica koji će učestvovati  na Samitu G-20 da zahtevaju uključivanje više država i teritorija SAD na crnu listu štetnih poreskih rajeva. «Neka gospodin Braun kaže Obami da okonča sa poreskim rajevima koji se nalaze na američkoj teritoriji», izjavio je na jadnoj Komisiji za ekonomska i monetarna pitanja Evropskog parlamenta.

Buduće regulisanje međunarodnog finansijskog sistema je pretvoreno u tačku trvenja između Londona i Vašingtona, s jedne strane, i Pariza sa druge.

Obiluju informacije i podatci koji ilustruju to trvenje.

S svoje strane, Predsednik Evropske Unije, Hose Manuel Durao Baroso,  je diplomatskije izneo svoju uverenost da će se postići koncenzus,  negirajući da će stavovi EU i SAD biti isključivi. Tvrdi da «ponovo treba da postavimo etiku u sistem»,  zalažući se za mere protiv poreskih rajeva.

OXFAM, poznata nevladina organizacija, je izjavila da bi sa 8,42 biliona dolara javnog novca koji su vlade bogatog sveta obećale za spas bankarskog sektora, moglo da se eliminiše svetsko siromaštvo u sledećih 50 godina. Isto tako postoji obilje argumenata u korist stotina miliona siromašnih u svetu koji će još više potonuti u siromaštvo i u korist žena, koje su najteže pogođene krizom.

Sindikati, preko svojih međunarodnih organa zahtevaju od G-20 da posveti odgovarajuća pažnja nezaposlenost koja prati krizu i vape da se u Deklaraciji sa Samita pomene dostojanstven rad i radna prava.

Sutra počinje «Klasik» između najvećih ekonomija sveta, najrazvijenijih i onih koje se razvijaju. Pravila igre nisu mnogo jasna. Videćemo o čemu će se diskutovati i kako će se diskutovati. Da li će već biti izrađena i unapred usvojena završna deklaracija? Možda da, možda ne. U svakom slučaju, biće veoma zanimljivo saznati, usred tolike diplomatije, koje će stavove usvojiti svako od njih. Ovako ili onako, neće biti moguće tajne. Sve se promenilo.

 

Fidel Kastro Ruz

1. april 2009 g.