DAN  SVETSKE SIROTINJE

 

 

Sutra je Međunarodni dan radnika.

Karl Marks je pozvao na jedinstvo: „Proleteri svih zemalja ujedinite se”, iako mnogi siromašni nisu bili proleteri. Lenjin još širi, takođe je pozvao seljake i kolonizovane narode da se ujedinjeni bore pod rukovodstvom proletarijata.

Datum proslave je izabran u spomen na mučenike iz Čikaga, kada su 1. maja 1886 g. započeli štrajk, u kapitalističkoj zemlji čija je masa radnika patila od nezaposlenosti i drugih nevolja povezanih sa ekonomskim krizama, nerazdvojnih od sistema. Njihova prava se nisu priznavala, a sindikate  je buržoazija videla kao da su bili terorističke organizacije neprijatelji naroda SAD.

Kapitalisti su kasnije pribegli svom najboljem oružju: podeli i ekonomizaciji da bi onesposobili revolucionarnu borbu. Radnički pokret se podelio i, usred vladajuće bede, sindikalni zahtevi su za mnoge bili glavni cilj, više nego promena društva.

SAD su se pretvorile u kapitalističku zemlju sa najvećim razlikama između primanja bogatih i siromašnih. U senci njihove hegemonije, Latinska Amerika se istovremeno pretvorila u područje Trećeg sveta, gde su razlike između bogatih i siromašnih bije još dublje.  Bogati su uživali u životnom standardu uporedivom sa  standardom buržoazije u razvijenim zemljama Evrope.

Pojam nacije je iščezao kod najbogatijih slojeva stanovništva.

Bio je neizbežan sudar velike sile sa Severa i Kubanske revolucije. Herojski otpor naroda naše male zemlje je bio podcenjen.

Danas su spremni da nam oproste ako  se prepustimo sudbini i vratimo u obor kao robovi, koji bi, pošto su upoznali slobodu, ponovo prihvatili bič i jaram.

Danas se planeta bori između ekonomske krize, pandemija, klimatskih promena, opasnosti od ratova i drugih istovremenih problema. Politički zadatak postaje složeniji, a još uvek postoje oni koji imaju iluzija da narodi mogu biti izmanipulisani kao marionete.

Još uvek se ne može reći poslednja reč o budućoj evoluciji sadašnje američke administracije. Ima novih elemenata, kako objektivnog, tako i subjektivnog karaktera.  Brižljivo proučavamo i zapažamo svaki njihov korak. Nismo huškači kako neki zamišljaju, ali nismo ni glupaci koji dopuštaju da ih lako prevare oni koji veruju da  su u svetu jedino važni zakoni tržišta i kapitalistički sistem proizvodnje. Svi imamo dužnost da se borimo za mir, ne postoji druga alternativa. Ipak, protivnik nikada ne treba da ima iluzije da će se Kuba predati.

Nadamo se da će svakog Prvog maja hiljade ljudi i žena iz svih uglova planete podeliti sa nama Međunarodni dan rada, koji smo 50 godina proslavljali.  Nije bilo uzalud što smo mnogo pre Prvog januara 1959 g. proglasili da će naša revolucija biti Revolucija malih ljudi, koju će voditi  mali ljudi i za male ljude. Uspesi naše Otadžbine u oblastima obrazovanja, zdravstva, nauke, kulture i drugim granama, a posebno snaga i jedinstvo naroda, to pokazuju, uprkos nemilosrdne blokade.

 

Fidel Kastro Ruz

30. april 2009 g.