RELEVANTNE VESTI  

      Ovih dana su se u našoj zemlji zbili važni događaji.

      28. oktobra u 7:30 ujutru obeležena je 50. godišnjica fizičkog nestanka Kamila Sienfuegosa. Tužan događaj se dogodio na severu Kube, kada je jednog olujnog popodneva putovao u malom avionu iz Kamagveja u prestonicu,.

      Krajem decembra 1958 g. u Jagahaju je vodio svoju poslednji pobedonosnu bitku protiv tiranije Tamo je otvoren mauzolej gde leže posmrtni ostatci palih tokom rata na frontu severno od Las Viljas, ili posle 1. januara 1959 g. i ležaće ostatci onih iz njegove Napadačke armije, ili onih koji su se spojili sa njom u centru zemlje i koji su još živi.  Neko ga je nazvao herojem iz Jagahaja i ta titula je ostala. Bio je još i više: Heroj napadačke armije «Antonio Maseo». Hrabri komandant je, napredovanjem svoje lake armije,  išao prema Pinar del Riju i stigao bi do njegovih planina, da mu sa Sijera Maestre nije rečeno da se zaustavi i bori zajedno sa Čeom i pod njegovom komandom, u centru zemlje. Nije bilo potrebno da se izlaže riziku u toj misiji koja je predstavljala nekorektnu interpretaciju istorijskih okolnosti. 2. januara je započeo sa Čeom istorijski marš prema prestonici. Koliko bi moglo da se istražuje i razmišlja o tome!

      Odlukom Partije i vlade, od ove 50. godišnjice, njegova čelična silueta osvetljava, zajedno sa onom Herojskog gerilca, dno Trga Revolucije,  čuvajući stražu pred statuom našeg Nacionalnog heroja, Hosea Martija.

      Isto tako, 28. oktobra u 9 sati ujutru,  sudbina je htela da započne debata o rezoluciji koju je podnela Kuba protiv ekonomske, finansijske i trgovinske blokade naše Otadžbine od strane SAD. Čule su se emotivne reči predstavnika brojnih zemalja Trećeg sveta, koji su potvrdili svoje poštovanje prema nepokornoj i solidarnoj zemlji koja se tokom pola veka suočavala sa nemilosrdnom i genocidnom  imperijom koja  se uzdigla u susedstvu našeg ostrva. Veliki broj zemalja je u otporu  Kube video borbu za samo pravo na suverenitet.

      Skromno i solidarno delo našeg naroda od prvih godina Revolucije i njegov herojski otpor surovoj blokadi SAD, nije zaboravila ogromna većina od 192 suverene države sveta.

      Neoborivi argumenti našeg ministra spoljnih poslova, Bruna Rodrigesa, odjeknuli su kao udarci čekića u toj sali smeštenoj u srcu Njujorka i veoma blizu Vol Strita.

      Prvi put za mnogo godina debate, sve države koje čine Ujedinjene Nacije učestvovale su u diskusiji o teškoj i obavezujućoj temi.

      Čak su i razvijeni, potrošački nastrojeni i bogati evropski saveznici iz NATOa i članovi evropske zajednice,  osetili potrebu da izraze neslaganje sa ekonomskom blokadom Kube.  Replika našeg ministra spoljnih poslova na opravdavajući i tugaljiv govor predstavnika SAD bila je presudna.

      Kada je Predsednik skupštine pristupio glasanju, od 192 države, samo 3 delegacije je glasalo protiv nacrta Kube: SAD, njihov saveznik u palestinskom holokaustu, Izrael i ostrvo Palau. Jedan američki advokat sa izraelskim državljanstvom koji predstavlja Palau, teritoriju u pacifičkom okeanu od 450 km2 koja je pod jenkijevskom upravom bila skoro 50 godina, glasao je za SAD u OUN. Dve države su se uzdržale, a 187 je osudilo blokadu.

      Međutim, igrom slučaja, ta dve događaji nisu bile jedino važna za Kubance tog dana. U poslepodnevnim časovima završavala se poseta našoj Otadžbini doktora Margarete Ćan, generalnog direktora Svetske zdravstvene organizacije (SZO), u pratnji Mirte Roses, Direktora Panameričke zdravstvene organizacije (PZO). Njih dve predstavljaju dve najvažnije svetske organizacije odgovorna za taj vitalni zadatak. Prošlog, 27. u utorak, imao sam čast da se sa njima vidim.

      Imajući u vidu činjenicu da je tema epidemije gripa A H1N1 od velikog interesa za sve narode, posebno za one iz Trećeg sveta – koji su pretrpeli posledice eksploatacije i pljačke – zatražio sam susret u okviru njihovog obimnog programa.

      Uprkos brige i napora našeg Ministarstva zdravlja i  njegovih programa za informisanje građana,  mislio sam da je zgodno da produbim temu oko epidemije.

      Zdravstvo je jedan od uzroka koji su učinili potrebnom revoluciju na Kubi. Ne pokušavam da iznesem postignute uspehe, koji nas svrstavaju među zemlje sa najviše lekara po glavi stanovnika u svetu -  primer onoga što može da se učini i za druge narode -, uprkos tome što smo blokirana nacija,  pola veka napadana od strane moćne imperije. Naša otadžbina nije bila samo žrtva nemilosrdne pljačke mozgova, nego i predmet bioloških napada vlade SAD, koja se nije ograničila na korišćenje virusa i bakterija protiv biljaka i životinja, već ih  je koristila i protiv samog naroda. Denge je pogodio više od 300 hiljada ljudi, a serotip broj 2 su ubacili na Kubu i u hemisferu kada još uvek nije bio prisutan kao epidemija ni u jednoj drugoj zemlji.

      Izostavljajući, zbog kratkoće, mnoge druge podatke, dovoljno je podsetiti  u skladu sa ovim razmišljanjem  da se denge prenosi preko komaraca, ali grip A H1N1 se širi mnogo lakše i direktnije preko disajnih puteva.

      Naše stanovništvo treba da zna da je krajem Prvog svetskog rata jedna epidemija gripa ubila desetine miliona ljudi u periodu kada je stanovništvo planete prelazilo tek 1 i po milijardu ljudi. Naučna i tehnička sredstva čovečanstva su bila mnogo manja nego danas.

      Ta činjenica ne treba da izazova previše poverenja. Kada se pojave epidemije tog tipa potrebna su sredstva koja služe kao  prevencija ili ih suzbijaju, kao što se dogodilo sa žutom groznicom, poliomielitisom, tetanusom i drugim i kao što su vakcine koje  već godinama štite decu i stanovništvo uopšte od brojnih izuzetno štetnih bolesti.

      Danas osim toga postoje drugi tipovi vakcina, posebno one koje štite stanovništvo od virusa gripa i koriste se kod najrizičnijih slučajeva zbog prolaznih ili trajnih posledica.

      Naši građani treba da imaju u vidu da je teže naći vakcine protiv određenih virusa zbog njihovih genetskih mutacija, kao što su oni povezani sa gripom A H1N1 i drugi.

      Najrazvijenije i najbogatije zemlje imaju prilično moderne i skupe laboratorije. Sama Kuba, uprkos nerazvijenosti i jenkijevskoj blokadi, bila je u stanju da stvori neke laboratorije za proizvodnju vakcina i lekova.

      U međunarodnoj sferi došlo je do logičnog straha od pomenutog gripa, zbog njegove sposobnosti širenja i posledica po određene najosetljivije  osobe.  Osim aspekata povezanih sa međunarodnom saradnjom naših lekara – koja je Kubi donela veliki moralni autoritet i ugled – želeo sa da sa generalnim direktorom SZO analiziram temu epidemije A H1N1. Ona mi je ponovila da se teškoća sa vakcinama  duguju tome što laboratorije koje mogu da ih proizvode u Evropi, SAD i Kanadi dobijaju mnogo manji obim vakcina nego što je potrebno; potražnja u razvijenim zemljama je bila velika i prve raspoložive vakcine za ostale zemlje ne bi bile gotove od kraja godine, a njihove cene idu ka znatnom porasti. Među prioritetnim zemljama ona je uključila Kubu zbog njene međunarodne saradnje i njene sposobnosti da preko svoje bolničke mreže odmah primeni vakcine kod prioritetnih osoba.

      Doktorka Ćan zna da će kubanski lekari, gde god da se nađu, sarađujivati na brzoj primeni vakcina.

      To su očigledno pozitivne vesti za naš narod. Ipak, treba da imamo u vidu određene okolnosti.

      Prve vakcine će stiči tek za više nedelja, ili možda za 2, 3 meseca.

      SZO najviše strepi da mutirajuća sposobnost virusa epidemije brzo ne nadmaši efekat vakcina i da bude potrebno započeti novo traženje druge efikasne vakcine. To, po mom mišljenju određuje važnost jedne adekvatne mreže medicinske službe kao što je ona koja postoji u našoj zemlji,  i sistematsko usmeravanje stanovništva koje ima visok nivo obrazovanja da bi sarađivalo odgovarajućim merama.

      Nedostatak odgovarajuće medicinske službe u mnogim zemljama, uključujući i SAD, gde skoro 50 miliona ljudi nema zdravstvenu zaštitu, znatno podiže broj mogućih žrtava.  U toj zemlji je proglašena zdravstvena uzbuna.  Pre dva dana sam čuo vest da  bi grip A H1N1 između novembra i marta mogao   da izazove 90 hiljada smrti u SAD, jer hladni meseci idu na ruku razvoju epidemije. Kamo sreće da se takvi proračuni pokažu pogrešnima i da šteta bude manja. Sa stanovništvom koje bar 27 puta nadmašuje stanovništvo Kube, to bi odgovaralo  broju od 3 hiljade smrti u našoj zemlji,  i mnogo miliona ljudi u svetu, uprkos napretku nauke.

      Početni simptomi A H1N1 su se pojavili u Meksiku u prvom kvartalu ove godine i skoro, istovremeno, u SAD i Kanadi. Otuda su preneti u Španiju, jednu od prvih zemalja Evrope gde se proširila epidemija.

      Kada je sadašnji predsednik SAD ukinuo Kubano-amerikancima ograničenja za putovanja na Kubu, u velikom broju država te nacije se već bila proširila epidemija. Tako se pokazalo da su četiri zemlje iz kojih ima najviše turista ili putovanja  u našu zemlju iz drugih razloga, bile te u kojima se u većem stepenu proširila epidemija u svetu.

      Prvi slučajevi nosioci virusa su bili putnici iz inostranstva. Zaraženih osoba u našoj zemlji je bilo relativno malo,  mesecima nije bilo ni jedne smrti. Međutim, u meri u kojoj se virus proširio na sve pokrajine, posebno one sa većim brojem rođaka koji žive u SAD, postalo je potrebno da se nabavi nova oprema za analizu za Institut tropske medicine «Pedro Kouri», i umnogostruči napor, istovremeno sa borbom protiv dengea.

      Tako je došlo do čudnog slučaja da su SAD sa jedne strane dozvolile putovanja većeg broja ljudi nosilaca virusa, a sa druge, zabranjuju nabavku opreme i lekova za suzbijanje epidemije. Ne mislim, naravno, da je to bila namera vlade SAD, ali je to činjenica koja proističe iz apsurdne i sramne blokade nametnute našoj zemlji.

      Sa opremom drugog porekla u stanju smo da apsolutno precizno saznamo ukupan broj pogođenih epidemijom i imena ljudi čija je smrt povezana sa prisustvom virusa koji je uzrokuje.

      Srećom, osim medicinske službe i dobro obučenog osoblja iz naše zemlje, na međunarodnom tržištu postoji jedan antivirusni lek, posebno efikasan ako se primenjuje kod ljudi sa nesumnjivim simptomima mogućih nosilaca virusa i na one koji se direktno brinu o njima.

      Raspolažemo tim antivirusnim lekom i osim toga sirovinom potrebnom za dalju proizvodnju sličnog broja kao što je onaj na raspolaganju,  a uložiće se koliko god je potrebno napora da bi se raspolagalo neophodnim dozama.

      Iako se u mnogo zemalja, zbog nedostatka medicinske službe i osoblja, ne međunarodnim organizacijama ne pruža odgovarajuća informacija o epidemiji, poznata nam je čvrsta namera naše vlade da tim organizacijama precizno saopštava broj slučajeva i smrti povezanih sa epidemijom, kao što smo uvek činili sa zdravstvenim podatcima na Kubi.

      Srećom, naša zemlja, sa svoje strane, raspolaže širokom mrežom zdravstvenih službi; mogućnost neposredne zaštite pogođenih ljudi je realna, a raspolaže i dovoljnim brojem i kvalitetom lekara, od kojih su mnogi ispunili časne i nezaboravne  međunarodne misije. 

      Fidel Kastro Ruz

      30. oktobar 2009 g.