OSTVARENJE PRAVA NA SINDIKALNO POVEZIVANJE

Na Kubi, važeće zakonodavstvo i svakodnevna praksa u svim centrima radne aktivnosti u zemlji, garantuju puno ostvarivanje sindikalne aktivnosti i najšire uživanje prava na sindikalno povezivanje. To potkrepljuje postojanje 19 nacionalnih sindikata, 5.426 sindikalnih biroa sa 50.356 teritorijalnih sindikalnih rukovodilaca i 109.522 osnovnih sindikalnih sekcija sa 714.593 rukovodilaca.

Postojanje na Kubi jedne jedinstvene sindikalne centrale koja okuplja 19 nacionalnih sindikata nije bilo nametnuto od strane vlade, niti odgovara bilo kakvoj odluci koja ne bi bila suverena volja kubanskih radnika. Borba za jedinstvo sindikalnog pokreta na Kubi ima duboku i dugu tradiciju. Konfederacija radnika Kube, koja se sledeće godine pretvorila u Radničku centralu Kube (CTC), konstituisana je 1938 g. – mnogo pre pobede kubanske Revolucije - slobodnom i sopstvenom odlukom kubanskih radnika toga doba.

Jedinstvo radničkog pokreta na Kubi je bilo odlučujuće za uspeh njihove borbe i zahteva i za odbranu njihovog sadašnjeg vršenja vlasti.

Krvava diktatura Fulhensija Batiste (1952-1958 g.), utvrdila je kao jedan od prioriteta svog tiranskog režima, uništenje jednistva sindikalnog pokreta postignutog sa CTCom. Nikada nije uspela. Uprkos veštačkog stvaranja žutih sindikata kojima su rukovodili prestupnici plaćeni od strane tirana i preduzeća iz neokolonijalne metropole, kubanski radnici nikada nisu dozvolili da budu prevareni i ostali su ujedinjeni u jedinstvenoj centrali.

Kako Radni zakon koji važi na Kubu, tako i dopunski propisi ne uspostavljaju ograničenja za stvaranje sindikata, svi kubanski radnici imaju pravo da se slobodno udružuju i da stvaraju sindikalne organizacije, bez potrebe za prethodnom dozvolom.

U našoj zemlji svi sindikati i Radnička centrala Kube sprovode svoje aktivnosti i programe potpuno nezavisno. Sindikati sastavljaju i odobravaju svoje statute i pravilnike, usvajaju strukturu svojih organizacija, sopstvene metode i stil rada.

Radnici udruženi u svaki sindikat predlažu i biraju svoje rukovodioce na različitim nivoima, od skupština radnika u bazi do odgovarajućih kongresa koji se periodično održavaju, sa potpunim poštovanjem najstriktnije sindikalne demokratije. Sindikalni predstavnici demokratski izabrani od strane radnika, učestvuju sa širokim ovlašćenjima u Upravnom savetu gde se donose odluke koje se njih tiču, kako na osnovnom nivou preduzeća, tako i u samim organima i institucijama centralne administracije države.

Zakon o radu daje potrebne garancije za puno obavljanje sindikalnih aktivnosti u svim radnim centrima u zemlji i za najšire učešće radnika i njihovih predstavnika u procesu usvajanja svih odluka koje se tiču njihovih najrazličitijih interesa.

Prioritetni cilj radnika celog sveta, kao što je puna zaposlenost, za Kubance je postao stvarnost 2004 g.