PRAVO NA PETICIJU I ODBRANA LJUDSKIH PRAVA PRED EVENTUALNIM NASILNIM DELIMA

U skladu sa članom 63. Osnovnog zakona Republike, svaki građanin ima pravo da uputi žalbe i peticije vlastima i da, u skladu sa Zakonom, u dogledno vreme dobije odgovarajuću pažnju ili odgovore.

Ovo izrečeno se odražava u zakonodavstvu Centralne državne administracije koja obuhvata i razvija to pravo, utvrđujući načine i postupke koje organi koji je sačinjavaju treba da slede kao odgovor na predloge koje dobiju direktno od stanovništva, ili koji im se dostave preko njihovih izabranih predstavnika.

Svaki Kubanac ili Kubanka ili njihovi predstavnici mogu da podnesu žalbu ili prijavu prekršaja njihovih prava i da traže odgovor od instanci kao što su:

  • Generalno tužilaštvo Republike, a posebno, njegova Direkcija za zaštitu prava građana. Tužilaštvo je, preko člana 8., odeljak c) Zakona br. 83. iz 1997 g., dobilo nalog da se bavi pritužbama koje podnose građani na pretpostavljene prekršaje njihovih prava, a preko člana 24. istog zakona, odeljak 2.) mu je dodeljeno da deluje putem rešenja koje izdaje tužilac, radi uspostavljanja zakonitosti.
  • Društvene i masovne organizacije
  • Revolucionarna nacionalna policija, a posebno, njeni mehanizmi za brigu o stanovništvu.
  • Ustanove za brigu o stanovništvu u Sekretarijatu Izvršnog komiteta Saveta ministara i u svakom od organa centralne državne administracije.
  • Poslanici opštinskih skupština narodne vlasti i saveta opštinske i pokrajinske administracije, kao i same stalne strukture Nacionalne skupštine.
  • Državni savet
  • Opštinski i pokrajinski komiteti i Centralni komitet Komunističke partije Kube.

Na Kubi postoje pravne garancije da bilo koja osoba – bila kubanski ili strani državljanin – može da proceni svoja prava pred sudovima ili ovlašćenim vlastima, nastijeći da se zaštiti pred njihovim kršenjem.

Kubanski narod ide dalje sa revolucionarnim procesom stalnih promena radi produbljivanja demokratije i narodnog učešća. Promene su i biće i dalje mnogobrojne; naravno sve u okviru socijalističkog ustavnog poretka o čijoj neopozivosti je odlučila ogromna većina kubanske nacije. Ne nastoji se da se pokaže jednodušnost; naprotiv, postoji široka i raznovrsna različitost mišljenja i putevi da se kanališe.

Samo sa vladom naroda, sa narodom i za narod, sa stalnom, istinskom i participativnom demokratijom, kubanska nacija je mogla da se odupre izazovima naglog iščeznuća socijalističkog bloka u Istočnoj Evropi i raspadu SSSRa – sa kojima je održavala pravedne ekonomske odnose razmene -, a to je bilo praćeno pooštravanjem politike neprijateljstva i blokade SAD.