Pismo koje je poslala Stalna misija Kube pri Visokom komesarijatu za ljudska prava u Ženevi, čiji je identičan tekst predat Predsedniku Saveta za ljudska prava, a koje optužuje puštanje na uslovnu slobodu teroriste, Luisa Posade Karilesa

PISMO VISOKOM KOMESARU ZA LJUDSKA PRAVA UJEDINJENIH NACIJA, GĐI. LUIZI ARBUR

Ženeva, 24. april 2007 g.

Ekselencijo,

Imam čast da vam se obratim u vezi sramne i neuobičajene odluke koju su nedavno usvojile vlasti SAD da uslovno oslobode istaknutog ubicu i priznatog međunarodnog teroristu, Luisa Posadu Karilesa, što predstavlja nemoralan i neodgovoran čini, posebno u trenucima kada međunarodna zajednica čini ogromne napore da spreči i suzbije međunarodni terorizam i promoviše mir i uživanje svih ljudskih prava za sve.

U jednoj dugoj istoriji prestupa i kriminala protiv Kube i drugih država, naširoko poznat kao najopasniji terorista zapadne hemisfere, Posada Kariles je, zajedno sa teroristom koji je takođe zaštićen u SAD, Orlandom Bošom Avilom, odgovoran je za eksploziju jednog aviona «Kubane de Aviasion» tokom leta kod obala Barbadosa, 1976 g., što je stajalo života 73 nedužnjih ljudi.

Posada Kariles nije nepoznat Vašingtonu. Centralna obaveštajna agencija (CIA) ga je obučila i koristila u izvršavanju terorističkih akcija protiv Kube tokom više od 40 godina. U decenijama '60, '70, i '80-tih, Posada Kariles je rukovodio terorističkim organizacijama koje su, pod upravom obaveštajnih organa vlade SAD izvršile mnogobrojne akcije protiv Kube i protiv zemalja koje su održavale odnose sa Ostrvom. Isto tako, bio je poznat kao mučitelj u Obaveštajnoj i bezbedonosnoj direkciji (DISIP) Venecuele tokom decenije '70-tih., u kom je periodu zauzimao visoke položaje u tom represivnom organu, učestvujući u ubistvu bivšeg čileanskog ministra spoljnih poslova, Orlanda Leteliera, kojom prilikom je izgubila život i njegova saradnica američke nacionalnosti.

Isto tako je učestvovao u žalosno slavnoj «Operaciji Kondor» koju su sprovodile latinoameričke vojne diktature i Centralna obaveštajna agencija vlade SAD u Latinskoj Americi, radi proganjanja, kidnapovanja, mučenja, ubijanja i nestajanja na hiljade ljudi, jedino i izričito zbog njihovih nacionalističkih ili levičarskih ideja prema pravima, koja su određena u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, slobodi mišljenja i savesti. Mnogi od predmeta tih nestalih u «borbama» u kojima je učestvovao Posada Kariles, nalaze se nerazjašnjeni, u Arhivima Grupe za nasilne nestanke Saveta za ljudska prava.

1985 g., posle bekstva iz venecuelanskog zatvora za vreme suđenja za eksploziju i obaranje kubanskog aviona na Barbadosu, Posada Kariles se ponovo pojavio u Centralnoj Americi, u opštepoznatoj bazi Ilopango, radeći sa takođe opštepoznatim potpukovnikom, OIiverom Nortom, koji se po zaduženju predsednika SAD bavio snabdevanjem oružjem nikaragvanske «kontre» u prljavom ratu koji se vodio protiv sandinističke vlade.

1997 g. Posada Kariles je takođe iz Centralne Amerike rukovodio jednom terorističkom mrežom koja se bavila postavljanjem eksplozivnih naprava u kubanskim hotelima i turističkim centrima, koji su proizveli materijalne i ljudske žrtve, između ostalog i pogibiju italijanskog turiste, Fabija di Selme. U intervjuu koji je dao dnevniku «Njujork Tajms», objavljenom u dva dana 12. i 13. jula 1998 g., Posada je priznao da je rukovodio takvom terorističkom mrežom i da je do smrti mladog italijanskog turiste došlo zbog toga što se našao «na pogrešnom mestu i u pogrešno vreme».

Posada Kariles je planirao brojne atentate na život Predsednika Fidela Kastra i druge rukovodioce kubanske revolucije. Novembra 2000 g. je uhapšen u Panami, zajedno sa trojicom saučesnika, dok je planirao atentat na Predsednika Republike Kube prilikom X Iberoameričkog samita, koji se održavao u ovoj zemlji prevlake. Planovi Posade i njegovih saučesnika su se sastojali od postavljanja snažnog punjenja eksploziva C-4 u svečanoj sali Panamskog univerziteta u trenutku kada bi se Predsednik Fidel Kastro sastao sa stotinama panamskih studenata i profesora. Upravo je u ovoj zemlji na prevaru aboliran 26. avgusta 2004 g. od strane tadašnje predsednice, Mireje Moskose, i tajnom okolišnom plovidbom preko centralno-američkih zemalja ušao na teritoriju SAD 2005 g.

Ne radi se o političkom aktivisti, već o priznatom i beskrupuloznom teroristi koji je rekao da se ne kaje ni za šta i da bi da se ponovo rodi učinio to isto. Dug teroristički i kriminalni istorijat te individue, i saučesništvo same vlade SAD u njegovim akcijama, obimno su argumentovani u zvaničnim dokumentima bivše Komisije za ljudska prava, Saveta bezbednosti UN i Generalne skupštine OUN.

Odluka da se dozvoli da Posada Kariles bude oslobođen, bez ispunjavanja međunarodne obaveze koju ima vlada SAD da pristupi njegovom suđenju ili ekstradiciji za teroristička dela, najjasniji je pokazatelj dvostrukog morala američke vlade i potpuni demant njihove tobožnje borbe protiv terorizma.

Vašington štiti i oslobađa poznatog teroristu, dok nepravedno osuđuje na dugogodišnje kazne i drži u surovom zatvoru, skoro već 9 godina, petoricu mladih Kubanaca antiterorističkih boraca, koji su danas politički zatvorenici u SAD. Radna grupa za sporna hapšenja Komisije za ljudska prava proglasila je spornim hapšenje Herarda Ernandesa, Renea Gonzalesa, Ramona Labanjina, Antonia Gerere i Fernanda Gonzalesa, koji su doprineli izbegavanju mnogih akcija koje je pripremio Posada Kariles i drugi pojedinci koji su potpuno nekažnjeni i uživaju podršku vlade SAD.

19. aprila ove godine, Revolucionarna vlada Kube je izdala deklaraciju koja osuđuje odluku da se oslobodi Posada Kariles i ukazuje na vladu SAD kao jedino odgovornu za ovaj nemoralni i neodgovorni čin kojim želi da se kupi ćutanje teroriste o zločinima u službi CIAe, posebno u doba kada je Buš otac bio njen Generalni direktor.

Hiljade intelektualaca sa svih strana planete potpisale su važan apel za izbegavanje nekažnjavanja koje su teroristi omogućili njegovi mentori. Ima više vlada i svetskih ličnosti koje su svoj glas dodale pravednom traženju pravde za teroristu. 20. aprila ove godine, 118 zemalja članica Pokreta nesvrstanih zemalja, usvojilo je presudnu Deklaraciju u kojoj izražavaju zabrinutost zbog oslobađanja teroriste i ponavljaju svoju podršku zahtevu za izručenje koji je podnela vlada Bolivarske Republike Venecuele, a kojoj vlada SAD još nije pridala pažnju.

Oslobađanje ove individue predstavlja veliku neodgovornost i tešku uvredu žrtava terorizma i onima koji se bore za jedan svet mira i pravde, u kome bi prevladavalo uživanje svih ljudskih prava za sve. Mašinerija ljudskih prava Ujedinjenih Nacija može da ne reaguje na jedan događaj koji ima tako ozbiljan značaj.

Imajući u vidu istorijat ove osobe, kao i njenu direktnu umešanost u događaje koji predstavljaju jasno i flagrantno kršenje ljudskih prava u više zemalja sveta, očekujemo od Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava, kao i od Saveta za ljudska prava i njegovih specijalnih procedura da ovoj temi posvete pažnju koja joj pripada i javno i jasno izraze čvrstu i neospornu osudu ovog neuobičajenog postupka vlasti SAD.

Imam čast da u prilogu dostavim Deklaraciju Revolucionarne vlade Kube izdatu 19. aprila 2007 g. i da zatražim da ovo pismo i njegov aneks budu objavljeni kao zvaničan dokument Saveta za ljudska prava.

Koristim priliku, Ekselencijo, da vam ponovim izraze svog najdubljeg uvažavanja.

Huan Antonio Fernandes Palasios
Ambasador